Bila sam samo žrtva tinejdžerske ljubavne priče, koja je završila kao i većina - tužno i bolno. Znam da se ovo nikog drugog ne tiče, al' moje srce iskrenim priznanjima je sklono.
Kako smo ovako daleko dogurali, to vjerovatno nikad nećemo znati. Da se nećemo zaboraviti još nismo priznali, jer ožiljak za sjećanje će uvijek da nas prati.
Pokušala sam nastaviti, kao da ga nikad nisam ni znala, ali bol tamnog ožiljka ne mogu izostaviti, i shvatam da sam se svemu džabe nadala.
Ipak naš život dalje nastavlja, ali ne pita boli li nas to ili ne. Moje prerano oštećeno srce se popravlja, i ne pita jesam li dobro ili ne...
