JEROTIJE: Ima, nego! I ima dosta, bome. Pisar druge klase i nema vi?e nego četrnaest meseci kako je u ovome srezu, a do?ao je kao pi?tolj. Al' ume, brate! Eto, onaj drugi gospodin ?ika celog će ?ivota ostati siromah. Njemu dosta kad mu ponudi? litar-dva vina. Al' ovaj, jok! Neće da se prlja za sitnicu; ne voli čak ni da primi na rad prodaje, procene, licitacije i takve stvari, veli: "Neka to gospodin ?ika." On samo na krupno hvata. Njegova je struka politika i na njoj, bome, dobro zarađuje. Najvi?e zarađuje na dinastiji. Za njega je dinastija krava muzara. A muze, brate, ve?to! Tek vidi?, pritvori kakvog gazdu, veli: "Lajao protiv dinastije!" i natovari mu ovolika akta... sedam, osam, dvanaest svedoka... pet godina robije. A jednog dana tek, nestalo akta, ili iskazi svedoka sasvim drukče glase nego kad si ih prvi put čitao, i onaj... tek vidi? - u slobodi. Eto, tako, ide mu taj posao od ruke. E, to je, vidi?, domaćin čovek, takvog zeta daj, a ne Đoku. ANĐA: ?ta ću, ?ta mogu, kad ga ona ne trpi, ka?e liči joj na petla. JEROTIJE: Rotkve njoj strugane! A ?ta bi ona htela! I ja sam ličio na petla kad sam tebe uzeo, pa ?ta ti fali? II GOSPODIN VIĆA, PREĐA?NjI VIĆA (dolazi iz kancelarije sa telegramom u ruci): Dobar dan, ?elim! JEROTIJE: A ti si, gospodin-Vićo. Ba? sad ne?to o tebi govorimo. VIĆA: Telegram, znate, pa rekoh... JEROTIJE: Iz okruga?. VIĆA: Nije, iz ministarstva. JEROTIJE (sa većom pa?njom): Iz ministarstva? ?ta je? VIĆA: ?ifra. JEROTIJE: ?ifra? Poverljivo? VIĆA: Vrlo poverljivo. JEROTIJE: Anđo, skloni se ti! Zna?, poverljive stvari nisu za ?ene. ANĐA: Znam, de, razumem ja to! (polazi) JEROTIJE: A je l' ponese ono pismo? (spazi ga u njenoj ruci) Pa ovaj, natrljaj joj nos i ka?i da ja to ne trpim. Neka ne čeka da ja... ANĐA (ode).