Ne daj se, Ines ne daj se godinama, moja Ines drukcijim pokretima i navikama jer jos ti je soba topla prijatan raspored i rijetki predmeti imala si vise ukusa od mene tvoja soba... divota gazdarica ti je u bolnici uvijek si se razlikovala po boji papira svojih pisama po poklonima pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice i rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom kao list niz jednu beogradsku padinu u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja ne daj se, Ines
Dugo je pripremano nase poznanstvo i onda slucajno uz vrucu rakiju i sa svega nekoliko recenica lose prikrivena zelja tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke prostakuso i plemkinjo moja pa tvoje grudi, krevet... i moja soba objesena u zraku kao narandza kao narandzasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba Proleterskih brigada 39, kod Prkovic pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva upotreba zajednicke kupaonice i molim vas, ako netko trazi...
Ne daj se, Ines
Evo me, ustajem tek da okrenem plocu da li je to nepristojno u ovakvom casu Mozart Requiem Agnus Dei meni je ipak najdrazi pocetak raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih podataka nase mladosti koja nas pred vlastitim ocima vara krade, i napusta
Ne daj se, Ines
Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu dodirni me ispod stola koljenom generacijo moja, ljubavnice
Znam da ce jos biti mladosti ali ne vise ovakve u prosjeku 1938. ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite i ta ce mi mladost tesko pasti a bit ce ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno a ponovo pocinje kisa kao sto vec kisi u listopadu na otocima more od olova i nebo od borova udaljeni glasovi koji se mijesaju glas majke, prijatelja, kceri ljubavnice, broda, brata na brzinu pokupljeno rublje pred kisu i nestalo je svjetla s tom bjelinom jos malo setnje uz more i gotovo...
